Policistični jajnici i insulinska rezistencija

Sindrom policističnih jajnika relativno je učestao: danas se sa njim, prema zapadnim statistikama, suočava svaka četvrta žena.

U samoj osnovi sindroma policističnih jajnika često se nalazi insulinska rezistencija. Zbog načina života koji uključuje nezdravu ishranu i nedostatak fizičke aktivnosti, danas je gotovo polovina populacije postala otporna na insulin. To se odnosi na oba pola, bez obzira na godine.

U određenom broju slučajeva, insulinska rezistencija može dovesti do dijabetesa i do drugih zdravstvenih problema, pa je zato veoma važno baviti se ovom temom.

S druge strane, policistični jajnici su praćeni brojnim neprijatnostima, o čemu više možete pročitati u tekstu – Policistični jajnici simptomi.

Kako nastaje insulinska rezistencija

Insulin je hormon za čije stvaranje su zadužene beta ćelija u pankreasu kao odgovor na povećan nivo glukoze u krvi. Sa svakim unosom hrane u organizam, nivo glukoze i insulina u krvi se uvećava i, tokom narednih nekoliko časova, opada. Lučenje insulina stimulišu ugljeni hidrati, kao i proteini, a insulin ima zadatak da transportuje glukozu i aminokiseline u ćelije. Glukoza se, u vidu glikogena, skladišti u jetri i mišićima, a kalorije koje su višak deponuju se u vidu masnih naslaga.

Prema nekim studijama, u osnovi čak 70 odsto slučajeva policističnih jajnika nalazi se insulinska rezistencija. Do ovoga dolazi kada je nivo šećera u krvi hronično povećan, što se može dešavati usled nepravilne ishrane, metaboličkih poremećaja ili stresa. Tako nivo insulina ostaje konstantno visok, a ćelije vremenom gube sposobnost adekvatne reakcije na insulin. Drugim rečima, postaju na njega resistentne.

Ostim toga, iscrpljivanje pankreasa dovodi i do toga da ovaj važan organ izgubi spostobnost proizvodnje insulina, što kreira uslove za pojavu dijabetesa.

Insulin i policistični jajnici

Danas je veza između povišenog insulina i sindroma policističnih jajnika poznata. Ona izgleda tako što insulin stimuliše rast i umnožavanje ćelija u jajnicima, posebno u onim delovima gde se nalaze jajne ćelije. Tako insulinska rezistencija može voditi u hormonski disbalans koji kreira stanje koje zovemo sindromom policističnih jajnika (ili, skraćeno, PCOS).

Receptori za insulin koji se nalaze u jajnicima razlikuju se od receptora u drugim tkivima. Zbog toga, kada je nivo insulina u krvi povišen, ćelije u jajnicima nisu u mogućnosti da umanje aktivnost svojih receptora tako što će ih „isključiti“. Na taj način se dejstvo insulina u tkivu jajnika ne smanjuje, a ćelije rastu i umnožavaju se, povećavajući svoje metaboličke aktivnosti. Kao rezultat nastaje povećana produkcija testosterona, ali i estrogena, što se negativno odražava na menstrualni ciklus.

Kod žena koje nemaju problem sa insulinskom rezistencijom jajnici stvaraju određene količine testosterona, a zatim ga pretvaraju u estrogen. Međutim, ukoliko je produkcija testosterona pojačana, kao kod insulinske rezistencije, jajnici nemaju kapacitet za potrebnu konverziju hormona i tako dolazi do stvaranja viška testosterona u organizmu. Upravo to je razlog zašto se kod žena sa sindromom policističnih jajnika mogu javiti akne, gojaznost i pojačana maljavost. Osim toga, povećani nivoi polnih hormona i višak insulina utiču na rad hipofize i time dovode do pojačanog lučenja gonadotropnih hormona koji regulišu rad jajnika, što vodi daljem poremećaju toka menstrualnog ciklusa. Čak i žene koje nisu gojazne a imaju sindrom policističnih jajnika, mogu imati insulinsku rezistenciju do određenog nivoa.

Lečenje sindroma policističnih jajnika danas se sprovodi lekovima za šećer i hormonskim sredstvima, a terapija bi trebalo da bude praćena izmenama životnih navika koje ovom stanju mogu doprinositi, što se posebno odnosi na ishranu i fizičku aktivnost. Osim toga, uzimanje prirodnih preparata kao što je peruanska maka može pomoći uspostavljanju hormonske ravnoteže i tako pomoći regulaciji menstrualnog ciklusa.

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *