Sa čime se suočavaju žene koje pate od sindroma policističnih jajnika?

Sindrom policističnih jajnika, ili PCOS, predstavlja hormonski poremećaj sa kojim se, prema procenama, suočava gotovo svaka četvrta žena u periodu između puberteta i menopauze. On je jedan od najčešćih uzročnika neplodnosti kod žena.

Tačan uzrok ovog sindroma nije potpuno poznat. Poremećen rad hormona koji do njega dovodi najčešće je naslednog karaktera, a u velikoj meri PCOS je povezan i sa insulinskom rezistencijom, odnosno metaboličkim poremećajem u kome ćelije tela ne reaguju pravilno na insulin.

Kako nastaje PCOS?

U slučaju kada organizam ne upotrebljava insulin na pravilan način, dolazi do rasta nivoa šećera u krvi. Naime, ćelije koriste glukozu u krvi pomoću posredstva insulina. Ukoliko ne reaguju pravilno na insulin, ćelije nisu u stanju da prime ni glukozu, te njen nivo u krvi raste. U tom slučaju reaguje pankreas, i počinje da proizvodi više insulina nego što je potrebno.

Pri tome, pošto ćelije ne mogu da iskoriste sav taj insulin, on, poput glukoze, takođe ostaje u krvi. Višak insulina u krvi dalje negativno utiče na sve ostale hormonske procese u organizmu. Prvi „na udaru” su – polni hormoni.

Ovaj poremećaj u radu polnih hormona izaziva prestanak ovulacije, a prati ga neredovni menstrualni ciklus. Na taj način, cela ova hormonska „lančana reakcija” manifestuje se u vidu sindroma policističnih jajnika.

Paralelno sa ovim procesom, pankreas se zbog pojačanog rada vremenom „iscrpljuje”. Tada dolazi do prestanka lučenja insulina, a pošto nivo glukoze u krvi i dalje ostaje visok, to može dovesti do pojave dijabetesa tipa 2.

U slučaju kada postoje genetski faktori, PCOS može biti nasleđen sa majčine, ali i sa očeve strane. Sa tim u vezi, šansa za pojavu ovog sindroma veća je kod žena u čijoj porodici već postoje žene koje se suočavaju sa dijabetesom, neredovnim menstruacijama i sindromom policističnih jajnika.

Glavni simptomi i njihov uticaj na telo žene

Prvi simptomi PCOS-a najčeće se javljaju u pubertetu, a na početku su obično blagi. Međutim, veliki broj žena sazna da se suočava sa ovim sindromom tek kada menstrualni ciklus počne da izostaje. Prema tome, ponekad nema pravila u vezi toga kada će se pojaviti neki od navedenih simptoma:

  1. Poremećen menstrualni ciklus – neredovne menstruacije često su praćene menoragijom, odnosno veoma jakim krvarenjem. Dešava se da žene sa sindromom policističnih jajnika imaju manje od 9 menstruacija godišnje, a kod nekih žena ciklus u potpunosti izostaje.
  2. Problemi sa neplodnošću – PCOS dovodi do otežanog zatrudnjivanja ili potpune nemogućnosti začeća.
  3. Promene raspoloženja – hormonska neravnoteža u organizmu utiče na izmenjeno raspoloženje, a žene se često suočavaju sa depresivnim stanjem.
  4. Promene u spoljašnjem izgledu – iako neprijatni, sledeći simptomi vezani za vaš izgled takođe mogu ukazivati na problem sa policističnim jajnicima:
  • Uvećana kilaža koja nije uvek vezana za prekomerni unos kalorija. Nakupljeni kilogrami teško se skidaju, mada ne moraju sve žene imati ovaj problem.
  • Problematičan ten i akne su česti pratioci PCOS-a, a na njih, kao i na promene raspoloženja, utiče nepravilan rad hormona.
  • Proređivanje kose, ali i višak malja na licu i telu, takođe nastaju zbog hormonskog disbalansa.

Važno je napomenuti i da nema mnogo pravila kod pojave simptoma u pojedinačnim slučajevima. Kod nekih žena mogu se pojaviti svi, dok se ostale mogu suočiti samo sa pojedinim simptomima PCOS-a.

Kako se PCOS otkriva i leči

Prilikom postavljanja dijagnoze sindroma policističnih jajnika, lekar  (ginekolog i endokrinolog) najpre proverava da li žena ima menstrualne probleme, prekomernu maljavost i povišen indeks telesne mase. Nakon toga se laboratorijskim analizama proverava i nivo insulina i drugih hormona u krvi.

Lekar vas može poslati i na ultrazvučni pregled karlice, da bi video postoje li ciste na jajnicima. Iako ultrazvuk nije uvek neophodan, rezultati će pomoći da se isključe drugi potencijalni uzroci vaših simptoma, poput problema sa štitnom žlezdom.

Važno je znati da, kada se ne otkrije i ne leči na vreme, PCOS može uzrokovati ozbiljnije zdravstvene probleme poput dijabetesa tipa 2, razvoja srčanih bolesti, raka dojke i raka jajnika. Nakon uspostavljanja dijagnoze, lečenju PCOS-a generalno se može pristupiti na dva načina.

Prvi način podrazumeva uvođenje lekova. U tom slučaju, najčešće se prepisuju:

  • Lekovi za kontracepciju – osim što pomažu da se menstrualni ciklus reguliše, deluju i na ublažavanje prekomerne maljavosti lica i pojavu akni. Terapija kontraceptivnim pilulama neće se prepisivati ukoliko pokušavate da ostanete u drugom stanju.
  • Lekovi za dijabetes – smanjuju količinu insulina i šećera u krvi, ali i nivo muških hormona. Time se utiče na sprečavanje pojave srčanih bolesti i dijabetesa tipa 2, a poput pilula za kontracepciju, ovi lekovi takođe mogu izbalansirati menstrualni ciklus i pozitivno uticati na plodnost.
  • Lekovi za plodnost – ukoliko pokušavate da zatrudnite, a istovremeno se suočavate sa PCOS-om, lekar može odabrati terapiju lekovima za plodnost.

Drugi način lečenja PCOS-a podrazumeva operativni zahvat na jajnicima. Naime, ukoliko su izrasline na njima veličine 10 centimetara ili veće, preporučuje se njihovo odstranjivanje, pri čemu se maksimalno vodi računa o tome da se ostatak tkiva jajnika ne ošteti.

Budući da se ovakve intervencije danas najčešće izvode laparoskopski, što podrazumeva manje rezove u odnosu na „klasične“ operacije, sama procedura je jednostavnija a oporavak prilično brz i bezbolan.

Osim navedenih, postoje i prirodni načini za ublažavanje simptoma PCOS-a, a pored konvencionalnih lekova, u tome mogu pomoći i prirodni suplementi poput onih na bazi peruanske make.

Zahvaljujući decenijskom prisustvu na domaćem tržištu i hiljadama naših korisnika koji su prijavljivali najpozitivnija iskustva, PeruvianMaka tablete su se pokazale kao najbolji lek za policistične jajnike na prirodnoj bazi.

Ipak, prvi i osnovni način kontrolisanja sindroma policističnih jajnika podrazumeva zdrav način života. Naime, namirnice koje ne sadrže veštačke šećere i proste ugljene hidrate, ali i redovna fizička aktivnost, povoljno utiču na stabilizovanje nivoa insulina u krvi i održavanje telesne težine. Na taj način se, pored ublažavanja simptoma ovog stanja, smanjuje opasnost od dobijanja dijabetesa tipa 2 i srčanih bolesti, kao i raka jajnia i raka dojke.

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *