Endometrioza – nepredvidivi pratilac miliona žena

Kada bismo imali zadatak da među najčešćim ginekološkim problemima izdvojimo jedan koji bi poneo epitet najpodmuklijeg, i ginekolozi i njihove pacijentkinje složili bi se da bi to mogla biti endometrioza. Stanje za čiju dijagnostiku je u proseku potrebno i do 7 godina, predstavlja jedan od vodećih uzroka izostanka žena sa radnog mesta. Osim što je bolove izazvane endometriozom ponekad nemoguće ublažiti primenom kontraceptivnih i protivupalnih lekova, ovo oboljenje se smatra i jednim od najčešćih uzročnika steriliteta.

Procenjuje se da endometrioza pogađa gotovo 70% žena u reproduktivnom periodu, što sasvim dovoljno govori o njenoj rasprostranjenosti. S druge strane, zbog simptoma koji su često istovetni uobičajenim poremećajima mesečnog ciklusa (poput, recimo, pojave bolnih menstruacija), ova bolest često može ostati dugo vremena neotkrivena. Brzina kojom će se razvijati zavisi od slučaja do slučaja, a u prilog njenoj nepredvidivosti ide i to što ju je i preko ultrazvuka gotovo nemoguće otkriti u početnoj fazi.

Šta je endometrioza i zbog čega nastaje?

Endometrioza se definiše kao stanje kod koga se mali delovi endometrijuma, odnosno unutrašnjeg tkiva materice, mogu pronaći izvan nje. Kada odvojeno tkivo endometrijuma, koje se ne izbaci menstrualnim krvarenjem, putem krvi dopre do određenih organa, na tim mestima se razvijaju izrasline u obliku cista ili čvorića.

Mesta na kojima najčešće dolazi do pojave endometrioze su reproduktivni organi (delovi materice, jajovodi, jajnici) i mokraćna bešika, a u ređim slučajevima i trbušna maramica, debelo crevo, bubrezi ili pluća. Sam razlog njenog nastanka često je teško odrediti, ali veruje se da neki od potencijalnih faktora rizika uključuju pojavu endometrioze kod ostalih članova porodice, pojačano lučenje estrogena, nemogućnost uništavanja endometrijalnog tkiva izvan materice usled oslabljenog imuniteta, rana pojava ciklusa u adolescentskom periodu, kao i povratak menstrualne krvi kroz jajovode nazad u matericu (ovo je čest uzrok endometrioze među ženama kojima je materica zabačena).

Kada se sumnja na pojavu endometrioze?

Zbog različitih neprijatnosti koji prate ovo stanje, dešava se da mnoge žene (pa i njihovi lekari) ne pomišljaju da se radi o endometriozi sve dok simptomi ne postanu izraženi. Tegobe ponekad mogu upućivati na upalu slepog creva ili infekciju bubrega i mokraćnih kanala, i bez obzira na mesto (odnosno organ ili tkivo) na kome je došlo do pojave endometrioze, na delove tih tkiva i dalje utiče hormon estrogen. Njegovo pojačano lučenje tokom određenih faza mesečnog ciklusa dovodi do zadebljanja endometrijuma, zbog čega i bolovi tokom tih faza mogu postati intenzivniji. Kao najčešći pokazatelji endometrioze izdvajaju se bolovi u maloj karlici (tokom bilo koje faze ciklusa), pojava bolnih menstruacija i bolova za vreme polnog odnosa. Pored toga, može se javiti i bol u krstima ili crevima, bol u vreme ovulacije ili obilno krvarenje, a endometriozu često prati i hronični umor.

Iako napredovanje bolesti često utiče na pogoršanje simptoma, to ne mora biti tako u svakom pojedinačnom slučaju. Stoga se sumnja na endometriozu pojavljuje uglavnom kada bolovi – najčešće u području male karlice – počinju da ometaju ženu u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, javljaju se svakog meseca u isto vreme i pritom ne prestaju ni nakon primene određenih lekova (oralnih kontraceptiva, protivupalnih i lekova protiv bolova).

Uzroci bolova tada se vezuju za pritisak koji čvorići ili ciste prave na određene organe, a u zavisnosti od njihove veličine, i same izrasline mogu postati bolne. Ovo se posebno odnosi na slučajeve kada je u pitanju takozvana duboko infiltrirana endometrioza, ili stanje u kome endometrioza prodire više od 5 ili 10 milimetara u tkivo. Izuzetno jaki menstrualni bolovi tada se javljaju kod 51% – 91% žena, dok na pojavu upornih bolova u karlici može uticati položaj tela ili bavljenje određenim aktivnostma. Uznapredovala endometrioza povezuje se i sa bolom koji prate različiti položaji tokom seksualnog odnosa, a ukoliko dijagnoza bolesti i tada izostane, može doći do ozbiljnijih posledica poput otežanog kretanja.

Postavljanje dijagnoze i lečenje

Osnovni problem prilikom utvrđivanja endometrioze jeste što ju je teško uočiti prilikom redovnog ginekološkog pregleda. Delovi tkiva materice (pogotovo u početnoj fazi bolesti) suviše su mali da bi se otkrili putem ultrazvuka, osim ukoliko nisu izazvali pojavu endometričnih cista. Snimanje male karlice magnetnom rezonancom donekle je pouzdaniji način otkrivanja endometrioze, ali najefikasnija metoda njenog utvrđivanja je laparoskopija: hirurška procedura u kojoj se kroz mali rez na trbuhu uvodi tanka cev sa kamerom na vrhu, omogućava lekaru da uoči nepravilnosti na organima male karlice (materici, jajniku i jajovodima) i ustanovi da li su one uzrokovane urastanjem tkiva materice. Laparoskopija ujedno spada i u minimalno invazivnu intervenciju pri kojoj su rizici svedeni na minimum, a u pojedinim slučajevima endometrioza se može ukloniti u toku samog pregleda.

Zbog toga se smatra da laparoskopija predstavlja i najbolju metodu lečenja, mada će određivanje terapije zavisiti od svakog pojedinačnog slučaja. Ukoliko se analizom nivoa hormona utvrdi da je endometrioza izazvana pojačanim lučenjem estrogena, primena hormonske terapije imaće za cilj da reguliše hormonski disbalans. U te svrhe najčešće se prepisuje upotreba gestagena, odnosno sintetičkih oblika progesterona. Osim što ublažavaju simptome poput jakih menstrualnih bolova, ovi lekovi će podstaći i uništavanje ćelija endometrijuma.

Kod blažih oblika endometrioze ponekad je dovoljna upotreba analgetika (lekova protiv bolova). Kako je sterilitet vrlo čest pratilac ove bolesti, lečenje će se zasnivati i na poboljšanju plodnosti. U težim slučajevima, hirurška intervencija ponekad predstavlja jedini način uklanjanja endometrioze, s tim da zbog same prirode ovog stanja (sklonosti tela da u sebi „zadržava“ delove endometrijuma) uvek postoji mogućnost da se ona ponovo vrati. Budući da se endometrioza javlja isključivo u reproduktivnom periodu i tesno je povezana sa menstrualnim ciklusom, kod mnogih žena do potpunog izlečenja dolazi tek sa nastankom menopauze.

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *